30.11.2012

"To je jedina fotografija na kojoj smo zajedno. I zato sam je uramio još onda, da je čuvam. Iz nekih važnih razloga ne mogu je okačiti, a iz nekih malih ne mogu se otkačiti i iscepkati je na sitne komadiće. I tako je tu, u ladici. Ni tamo ni vamo."

29.11.2012

“Nije ga tražila više. Kažu da je dugo patila, bila slomljena dok joj neko nije zalečio rane. Volela je a nije bila voljena. Ali opametila se. On je kasno shvatio da je trebao čuvati ljubav slatke djevojčice koja je sada postala odraslija, puna ponosa. Prebolela je to, ali ipak..znala je da hladnokrvnošću nije mogla izbrisati sjećanja.”

28.11.2012

Ti i ja ćemo uvijek imati nedovršenog posla. I nakon posljednjeg zagrljaja i poljupca, i nakon što kažemo: “Ovaj put je stvarno kraj…” I kad se vratiš njoj, a ja odem njemu, samo je pitanje vremena kad ćemo se opet sresti i sve će početi ponovo. Uvijek ćeš imati ludu želju da sjedneš u auto i dodješ po mene, da me vodiš daleko od svih. Uvijek ću imati ludu potrebu da te zovem u gluho doba noći jer želim da te vidim. Uvijek ćemo biti samo prijatelji pred svima, a puno više od toga kad niko ne gleda. Jer to smo mi; ludo zaljubljeni, tvrdoglavi, i puno više od prijateljstva, i puno manje od ljubavi…

27.11.2012

"Sta god da joj bude trebalo. Pazi: sta god... Ja cu otici po nju cim bude moguce. Ona je.. Kako da ti kazem. Neko do koga mi je jako stalo."

26.11.2012

“Zar ti nikada nisam rekla da si ti nešto posebno? Da, takva sam ti ja. Teško pokazujem osjećaje. Pravim se nedodirljiva, bezosjećajna. Kamenog’ srca. A zapravo sam samo osjetljivo biće alergično na slamanje srca. Ali, ipak ne brinem, jer znam da je nekome poput tebe dovoljno da pogleda u moje oči i u njima pročita ono što ne mogu naglas reći: da si jedan jedini. Neponovljivi.”

25.11.2012

"A znaš dobro da sve prolazi. Tako će i moja tuga. Ali i tvoja sreća. I onda ću ja tebi reći: "Bićeš ti dobro." Pa ćeš shvatiti koliko te reči malo znače."

24.11.2012

“Nismo znali oprostiti jedno drugom. Umjesto toga, udarali smo gdje najviše boli. Ti si gađao srce, a ja, ja sam gađala ponos. A toliki ego, vidiš, nije bilo moguće promašiti.”

23.11.2012

"Bila je prva cura koja mi je vratila za sve loše što sam joj učinio. Valjda je zato i ostala posebna. Sa njom je ''volim te'' najteže prelazilo preko usana. Ne zato što je nisam volio, ni što nisam bio siguran šta osjećam prema njoj, nego zato što sam se bojao da će te dvije riječi sve pokvariti. Draže mi je bilo da joj kažem nešto glupo, izmamim osmijeh iznerviram,samo da dobijem od nje onu šašavu reakciju koju toliko volim. Jedina nikada nije zahtijevala lijepe riječi, obećanja i zakletve, a jedinoj sam sve to mogao dati onako iskreno i od srca. A nikada nisam. Druge su dobile najljepše riječi, najveća obećanja i lažno ''volim te'', a ona je dobila ono što nijedna druga nije mogla: moje srce.."

23.11.2012

"Pomešan s lišćem, vetar ima mek i žut glas, kao ona devojka kojoj sam obećao na stepeništu katedrale da ću joj kupiti jedno od ovih 1200 ostrva… kako sam bio romantičan.
Ta devojka je danas ko zna gde. Majka nečije dece. I neočešljana. I zgađena na mene i sva ostrva i sve početničke pesme na svetu.

22.11.2012

Daleko si.. Udaljen samo nekoliko kilometara, par minuta one tvoje lude vožnje autom, ali svejedno daleko. Udaljen hiljadama razloga, pogrešnih ljudi, loših odluka. A to je više od hiljadu kilometara. To razdvaja zauvijek. To je sudbina.

21.11.2012

"Rizikujes da me jednog dana izgubis - rekla je da bi ga provocirala.
- Ponovo cu te pronaci.
Ljutito ga posmatra.
- Ti si bas siguran u sebe?
- Siguran sam u nas."

20.11.2012

"Bila je moja, znam, i dušom i telom. Često pusti suzu, prizna da me voli, a ja glup uvek je odbacim kao da ništa ne vredi. Koristio sam je kao igračku, znao da da će na sve pristati samo da se oseti mojom na tren. Lagao sam je, varao, uništavao. Druže, ona se umorila, okrenula novi list, sada se smeje za nekog drugog, a ja tek sad vidim taj osmeh. Pružila je sve njemu što je nekad moje bilo. I prijatelju, danas znam šta sam od sebe gurao, danas mi fali. Danas znam šta sam imao i bacio, bacio zauvek.."

19.11.2012

“Možda je dobro što ne znaš šta sam sve spremna uraditi za tebe. Možda je dobro što i oči podržavaju moju laž da mi nije stalo. Možda je dobro što misliš da sam kamen iznutra. Dobro je, jer da znaš pravu istinu, iskoristio bi me. Ovako bar mogu da živim u uverenju da nisi kao drugi, da si bolji."

18.11.2012

“Imam osjećaj da bih ti, kada bi me sada nazvao i rekao sve ono što sam mjesecima željela da čujem od tebe, samo spustila slušalicu. Ne zato što ne bih znala šta da ti kažem, već zato što znam da bi te moj hladan odgovor ubio i natjerao da prođeš kroz sve ono kroz šta sam ja prošla, a to ne želim. Ipak sam previše veliki čovjek da bih ispala isto đubre kao ti.”

17.11.2012

“Mrzim način na koji razgovaraš sa mnom, i kako si slažeš frizuru. Mrzim tvoje cipele, i način na koji mi čitaš misli. Mrzim što si uvijek u pravu. Mrzim kad me tjeraš na smijeh, isto kao i na plač. Mrzim što te nema kraj mene, i činjenicu da me nisi nazvao. No najviše mrzim to što te ne mrzim. Nikako, ni trunčicu, baš ni malo.”

16.11.2012

Spavaš li? Misliš li o tome gdje sam sad, kako sam, jesam li s nekim ili sama? Postavljaš li ista pitanja kao ja? Uzalud.. Ne želim ni znati, telefon šuti, ponos radi svoje. Tvoj inat, moja tvrdoglavost i velika gomila naših gluposti. A zaboravljamo da ljubav ne čeka nikoga, neće ni nas..

15.11.2012

“I onda dolazi prokleta hladnoća.. Znaš da je gubiš a bespomoćan si da uradiš bilo šta. Ona odlazi. Gubiš nešto što nisi znao da će ti trebati. I pritom moraš glumiti da te ništa ne dotiče, da tako mora biti u životu. Ljudi odlaze, ti ostaješ, jedan kraj, novi početak. Praviš se hrabar dok ta žena za koju si mislio da je još samo jedna u nizu, odnosi dio tebe sa sobom. Poželiš je zaustaviti, reći joj da ostane, priznati da ti je potrebna, zagrliti je. Ali ostaješ u mjestu ukočen, s frajerskim osmijehom, naizgled potpuno ravnodušan što odlazi. Ponos te još jednom ukopava u mjestu, i izdaje. Gubiš sebe, gubiš nju, gubiš šansu za ljubav. I kada i posljednji trag nje izgubiš iz vida, shvatiš, to je kraj. Uhvati te nespremnog, bez da ti da šansu da nešto poduzmeš. Dobiješ ponos, ali izgubiš sve ostalo.”
 
 

14.11.2012

"Nemaju oni pojma kako je meni bilo. Koliko sam suza prolila radi njega, koliko puta se tresla do iznemoglosti. Misle, nedostajao mi je. Nemaju oni pojma. Bez njega, ja izgubila sam smisao života, izgubila se u moru nebitnih osoba. Opet sam bila na početku, sama i izgubljena. Ali onda, jednom od onih mnogih dana kada sam izašla sama i prošla pokraj našeg mjesta, primjetila sam poglede u očima drugih. Način na koji su me gledali. Nisam mogla da vjerujem, oni me sažaljevaju. Sažaljevaju, a nemaju pojma kroz šta ja prolazim. Ko su oni da se suosjećaju samnom? Ništa oni ne znaju. Čula sam kako pričaju da sam na ivici ludila. Taj dan, koji je započeo ništa drukčije od ostalih, bio je preokretnica. Odlučila sam pokazati svima da mogu bez njega. Da ne ovisim o njemu više. Da sam dovoljno jaka da nastavim sama. Znala sam da to mogu. Dovoljno sam snažna, uvijek sam i bila. Morala sam da im dokažem da mogu bez njega. I, još bitnije, morala sam sebi da dokažem da mogu bez njega. 
Vidi me sada mili, vidi kako uživam. Naravno da te se sjećam i da sve lijepo vežem za tebe, ali ne ovisim više o tebi. I pogodi šta? Osjećaj je nevjerovatan. Sada znam da će naići neko ko će me tretirati bolje od tebe. Neko ko me neće odbaciti ko zadnje smeće. Ko neće otići kad je najteže. Neko, ko će se znati nositi samnom i s mojim vrlinama isto kao i mana. I sada znam da to i zaslužujem. Zaslužujem najbolje, i neću stati dok to pronađem.
Vidi me mili, vidi kako sijam. Vidi me kako se smijem. Kako sam sretna. Vidi kako mi je lijepo. I to je sve bez tebe. Bez imalo tvog utjecaja u mom životu. Vidiš da mi ne trebaš. Vidiš li? Upamti to sljedeći put kad me htjedneš natrag, kad požališ što si dopustio drugom da me osvoji. Upamti, jer si ti za sve kriv. Vidi moje oči kako za drugim lete. Vidiš li, jer meni je dugo trebalo da sama to uvidim."

13.11.2012

"I naravno da sam ljubomorna. Ali ne znam kako bih trebala da se osjećam. Vidim sve te cure, kako te imaju, kako provodiš vrijeme s njima. Nasmijavaš ih kao što si mene nekada, grliš kao što si mene jednom davnako. Imaju te na način na koji te ja više nikada neću imati. I reci mi sada, kako da ne osjetim bol. Kako sada da ne zaboli lijeva strana kad su one na mom mjestu. Pripadam uz tebe, samo tako se čini ispravno. A samo tu nisam. A one jesu. One su te koje ti uspiju izmamiti osmijeh na lice. Samo čekam da čujem da voliš jednu od njih. Samo čekam da saznam da sam zaista samo prošlost za tebe, samo još jedna lijepa uspomena. Kako da ne budem tužna, kad tvoja prošlost meni je sadašnjost."

12.11.2012

"Tumarajuci kroz lavirinte samoce, sakupljajuci ostatke ponosa, ljubavi i inata, uzalud pokusavam spojiti delove sebe, jer kud god se okrenem udarim u tebe i lomim se.."
 

11.11.2012

"Kad je čaša pri dnu, priznam sebi da je ona jedino što mi je vredelo. Odzvanja mi njen smeh, osetim njen dah na svojim usnama. I znam da ona, negde tamo isto pati. Al’ jebeš ga, nije nam se dalo…"

10.11.2012

“..Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu, kakvo vise nikad nisam vidio, niti sam dugo mogao da zaboravim, jer sam tu patnju prouzrokovao. Zbog te zene, jedine koju sam volio u zivotu, nisam se ozenio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje otete, postao sam tvrdji i zatvoreniji prema svakome. Osecao sam se poharan,i nisam davao ni drugima ono sto nisam mogao dati njoj. Mozda sam se svetio sebi i ljudima, nehotice i ne znajuci. Boljela me, odsutna."

09.11.2012

Svako od nas, prije ili kasnije, u životu dobije udarac tamo gdje najviše boli. Kažem vam, svako, baš svako. I onda, ili ojačaš ili te bol uništi.

08.11.2012

"Draže mi je bilo da joj kažem nešto glupo - izmamim osmeh, iznerviram, naljutim.. Samo da dobijem od nje onu šašavu reakciju koju toliko volim.."

07.11.2012

“Znaš prijatelju moj, njoj će nedostajati tvoje poruke za laku noć, pa i onaj način na koji si osmeh znao da izmamiš s njenog lica. Njoj će nedostajati vaši dani, i ono vaše, al’ kad njoj prestane sve to da nedostaje, onda će ona prijatelju nedostajati tebi. Al’ biće kasno, prijatelju.. kasno.”
 

06.11.2012

”Bila je prva u nizu naivnih devojčica s kojom sam se poigravao od onog trenutka kad sam shvatio da mogu. Pošto je bila prva, posebna – nazvao sam je prvom ljubavi. Život me odveo u neki drugi grad, a prvu ljubav sam ostavio među onim mislima koje retko kad padnu na pamet..
Kad sam se jednog dana vratio, sreo sam dobro poznate plave oči, pogled ispod najdražih obrva. Odmah sam je prepoznao. Moja prva ljubav više nije bila klinka, a ni naivna devojčica kako sam je na pocetku nazvao. Barem sudeci po onom šta mi je odgovorila kad sam je pitao da li me se seća. 
Rekla je: Naravno. Ti si onaj koji je svoju priliku imao… I propustio.

05.11.2012

I šta ti misliš? Da ću ja podignute glave sa osmehom nastaviti dalje? Zar stvarno to misliš posle onolike ljubavi? Vidi se da nikada nisi voleo, druže. Za tebe je ljubav samo igra u kojoj uvek pobeđuješ. Pa stvarno bih voleo da sam kao ti. Mislim da nikada neću nekog voleti kao što sam voleo nju. Ali druže, pogledaj je, dobro pogledaj i upamti taj njen osmeh. Srećna je sa njim, vidim i sam. I šta ja tu mogu?
Da nestanem iz njenog života i samo kad kad, sa vremena na vreme da sa strane zagvirim u njen život, čisto da proverim da li je srećna. A onda, posle svega nastaviću dalje, samo zato što moram, ne zato što želim. Ali pamtiću je zauvek! Živeće u meni sve dok nogama budem dodirivao tlo ove zemlje, sve dok živim. Jer takve poput nje se vole više od svega!

04.11.2012

I onda shvatiš da onu pravu sretneš samo jednom u životu.. i nikada više. Da su samo jedne najdraže oči, samo jedan zagrljaj u koji se savršeno uklapaš, jedan osmeh kojem se uvek obraduješ. I onda kada sve to izgubiš, ceo život tragaš za takvom jednom, pravom.. ali je nikada ne nađeš. I sa svakom pogrešnom, uvek se vraćaš njoj, jedinoj pravoj, koja je daleko našla ono što joj ti nikada nisi pružio. A mogao si.
 

03.11.2012

A bila je ona lijepa, ali bilo je ljepših. Posebna jeste, u to sam siguran. Postojao je u njoj neki magnet koji je privlačio te muškarce, nijedan joj nije odolio, svak bi je zavolio, ali muško kao muško misli: “Za mene nema tuge.” – E ona ga je naučila i na to, slomila bi svakog. Bilo je nešto u njoj prokleto, neki veliki ožiljci dok se svetila tako muškom rodu. Gdje je nevolja tu su i muškarci, uvijek je tako bilo i ostalo. A ona je bila nevolja i to kakva nevolja.

02.11.2012

‎"Ceo dan sam razmišljao da li da je zovem ili ne. I sinoć skupih hrabrosti pa okrenuh taj broj. Poznati glas sa druge strane i ja rekoh tih nekoliko izlizanih reči: 'Srećan rođendan, mnogo zdravlja, sreće..' Ljubav nisam smeo da pomenem. Bojao sam se da će reči da je već sretna, ali sa nekim drugim. To bi me dotuklo."

01.11.2012

"Jednom se tako naslonila na dovratak, prekrstila ruke i potrazila me dugim, tajanstvenim pogledom. 
Zamislio sam je kako pegla male djecije stvari, video sam sebe sa novinama otvorenim na sportskoj strani, i cuo sam radio sa vecernjim zeljama slusalaca.. Znam, nije to idealna slika, stavise, feministkinje bi je rado iscepkale u parampacad, ali, ja je nisam spomenuo misleci da je idealna. Niposto. Hteo sam da objasnim sta se dogadjalo sa mnom.
Dotad sam djevojke, razmisljajuci o njima, uglavnom svlacio do gole koze. U mojim malim nocnim fantazijama bile su postrojene kao na sistematickom pregledu, i retko koja je uspela da sacuva na sebi par crnih carapa, ili neku slicnu perverznu krpicu.
Ona je bila prva koju sam obukao u nesto.."

Poetry by heart

“I ako još išta ima da se oprosti, eto i to ti noćas opraštam…”

RSS 2.0