28.11.2012
“Ti i ja ćemo uvijek imati nedovršenog posla. I nakon posljednjeg zagrljaja i poljupca, i nakon što kažemo: “Ovaj put je stvarno kraj…” I kad se vratiš njoj, a ja odem njemu, samo je pitanje vremena kad ćemo se opet sresti i sve će početi ponovo. Uvijek ćeš imati ludu želju da sjedneš u auto i dodješ po mene, da me vodiš daleko od svih. Uvijek ću imati ludu potrebu da te zovem u gluho doba noći jer želim da te vidim. Uvijek ćemo biti samo prijatelji pred svima, a puno više od toga kad niko ne gleda. Jer to smo mi; ludo zaljubljeni, tvrdoglavi, i puno više od prijateljstva, i puno manje od ljubavi…”
Kommentarer
Trackback
