08.01.2013

Zasto nismo uspeli necu nikome pricati. Reci cu da su nam putevi bili drukciji, da su nam noci bile ispunjene drugima, da se nismo znali prepoznati.. bilo šta, osim istine. Istinu cuvam za svoj jastuk, svoju sobu i nadolazece besane noci.
Ne, nemoj nikada pomisliti da bezim od tebe, jer nije istina. Ja samo pustam te da zivis kao i pre mene. Slobodan. Jer to je tvome bicu potrebno, sada znam.A ja te previse volim da ti ne bih pruzila ono bez cega ne mozes. Ne brini, necu plakati, prevelika sam za to.. jer takva sam ja, s lakocom navučem čelični omotač na ovu krhku dusu. Sećas se? Sam si to rekao jednom.. a samo Bog i ja znamo koliko si pogresio.
I ne pitaj me zasto, i ne trazi objasnjenje. Ni ja ga puno puta nisam dobila. Moja pitanja su bez odgovora ostala. Mozda bi bilo drukcije da nisu.. Da je barem jedna zelja za sve ove godine bila ispunjena.
Ovako.. ”stalo mi je do tebe” vise nije dovoljno.


Kommentarer


Kommentera inlägget här:


Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback

Poetry by heart

“I ako još išta ima da se oprosti, eto i to ti noćas opraštam…”

RSS 2.0