05.01.2012

"Sneg je padao. Ona je stajala preko puta mene. Kosa joj je bila natopljena sitnim pahuljama snega. Držao sam je čvrsto za ruku i molio je da ne ide od mene. Ćutala je. Govorom svoga tela pokazivala mi je da joj nije više stalo, da želi nešto drugo, a ja sam hteo samo nju. Tuđa je odavno. Znam da joj dosađujem sa patetičnom pričom i da ubijam samoga sebe. Nije marila za nas, niti za ovaj 22. decembar. Govorila je kako me je čekala godinama i kako me je volela,a ja sam bio gad koji joj je davao doznanja da se ne nada. Boli me sve. Slamam se i ovog decembra, a njene suze više ne teku. Našla je neku novu sreću i neki novi datum. Ovaj naš 22. je već izbledio u njenom sećanju. Nema nas više.."


Kommentarer


Kommentera inlägget här:


Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback

Poetry by heart

“I ako još išta ima da se oprosti, eto i to ti noćas opraštam…”

RSS 2.0