“I onda dolazi prokleta hladnoća.. Znaš da je gubiš a bespomoćan si da uradiš bilo šta. Ona odlazi. Gubiš nešto što nisi znao da će ti trebati. I pritom moraš glumiti da te ništa ne dotiče, da tako mora biti u životu. Ljudi odlaze, ti ostaješ, jedan kraj, novi početak. Praviš se hrabar dok ta žena za koju si mislio da je još samo jedna u nizu, odnosi dio tebe sa sobom. Poželiš je zaustaviti, reći joj da ostane, priznati da ti je potrebna, zagrliti je. Ali ostaješ u mjestu ukočen, s frajerskim osmijehom, naizgled potpuno ravnodušan što odlazi. Ponos te još jednom ukopava u mjestu, i izdaje. Gubiš sebe, gubiš nju, gubiš šansu za ljubav. I kada i posljednji trag nje izgubiš iz vida, shvatiš, to je kraj. Uhvati te nespremnog, bez da ti da šansu da nešto poduzmeš. Dobiješ ponos, ali izgubiš sve ostalo.”