31.10.2012

“Video sam je juče, druže. Nakon toliko godina stajala je ispred, ali nešto je bilo drugačije. Imala je neki hladni izraz lica, nikad ga ranije nisam video.. Kao da joj ništa nikad nisam značio, kao da nikad nismo bili ništa. Onda sam premotao film i shvatio da sam kriv. I pre nego sto mi je to sama rekla, shvatio sam da je svaka moja neodgovorena poruka bolela nju više nego što će mene išta tako zaboleti, da je moj odlazak za nju značio ponovnu tugu s kojom se više nije htela boriti. Shvatila je. Prestala se boriti za nas, a ja tek sad shvatam kakvu ljubav sam izgubio.”


Kommentarer


Kommentera inlägget här:


Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback

Poetry by heart

“I ako još išta ima da se oprosti, eto i to ti noćas opraštam…”

RSS 2.0