29.10.2012

“Privukao ju je k sebi, njeno ubrzano disanje se počelo smirivati, a oči boje meda su se ispunile suzama. Kao da je cijeli svijet stao u taj tren dok su njegove ruke nalazile utočište na njenom struku. Shvatio je tada da ta žena koja se nalazi kraj njega stotinu puta prodala sebe za mrvicu njegove pažnje. Shvatio je i da se njegove ruke ne smiju nalaziti na njenom tijelu, da je mora pustiti, ali neka jača sila mu nije dozvoljavala da učini bilo šta. To nije smjela biti ljubav, a bila je.
A ljubav nikad ne pita ništa, samo se dogodi.”


Kommentarer


Kommentera inlägget här:


Namn:
Kom ihåg mig?

E-postadress: (publiceras ej)

URL/Bloggadress:

Kommentar:

Trackback

Poetry by heart

“I ako još išta ima da se oprosti, eto i to ti noćas opraštam…”

RSS 2.0