"Srescemo se mi jos, nije ovaj grad toliko bas velik da te sakrije zauvek. Procemo jedno pored drugog, prepoznacemo se tek po onom osmehu sto ga ni bore ne pomjeraju i onom madezu iznad usne s lijeve strane. Ti ces setati svoju djecu, ja cu svoju devojcicu da jurim niz ulicu. Kroz ta dva minuta proletece godine sto su bile nase i godine sto su nas pregazile. Ti ces da pogledas koja te zamijenila, ja cu da pogledam ko te sada cuva ko nekad ja. Nasmejacemo se oboje, srecni sto smo ostvarili sto smo htjeli, ali sa drugim osobama. Sjeti se. Naši su snovi ostvareni, samo na različitim adresama."