11.01.2013

"I kada jednom odlucim da odem.. Nece mi nedostajati ni tvoj osmeh, ni glas, ni pogled. Neces mi ti nedostajati. Nedostajacu sebi onakav kakvog si me ti cinila."

10.01.2013

“I kad se zvijezda otkine, znaš na koga pomislim.. Izvini što smetam ovako kasno, neću dugo.
Hoću da ti kažem da još mislim na tebe kada zvijezde padaju. I hoću da ti poželim laku noć, jer ja je već dugo nisam imala.

09.01.2012

"Posle toga više nije uspeo da je pronađe u gužvi, ni sledećih dana na ulici, ni sledećih godina u varoši, ni sledeće večnosti u životu..."

08.01.2013

Zasto nismo uspeli necu nikome pricati. Reci cu da su nam putevi bili drukciji, da su nam noci bile ispunjene drugima, da se nismo znali prepoznati.. bilo šta, osim istine. Istinu cuvam za svoj jastuk, svoju sobu i nadolazece besane noci.
Ne, nemoj nikada pomisliti da bezim od tebe, jer nije istina. Ja samo pustam te da zivis kao i pre mene. Slobodan. Jer to je tvome bicu potrebno, sada znam.A ja te previse volim da ti ne bih pruzila ono bez cega ne mozes. Ne brini, necu plakati, prevelika sam za to.. jer takva sam ja, s lakocom navučem čelični omotač na ovu krhku dusu. Sećas se? Sam si to rekao jednom.. a samo Bog i ja znamo koliko si pogresio.
I ne pitaj me zasto, i ne trazi objasnjenje. Ni ja ga puno puta nisam dobila. Moja pitanja su bez odgovora ostala. Mozda bi bilo drukcije da nisu.. Da je barem jedna zelja za sve ove godine bila ispunjena.
Ovako.. ”stalo mi je do tebe” vise nije dovoljno.

07.01.2013

“Smijte se često, dugo i glаsno. Smijte se dok ne izgubite dаh. Suze se dogаđаju. Izdržite, odbolujte, preživite…”

06.01.2013

"Ne znam jesam li se borila za njega iz inata jer su mi svi branili ili zato što sam ga stvarno voljela. Ali dobro, sada nije ni bitno. Jer njemu nitko nije branio, a ipak me nije volio."

05.01.2012

"Sneg je padao. Ona je stajala preko puta mene. Kosa joj je bila natopljena sitnim pahuljama snega. Držao sam je čvrsto za ruku i molio je da ne ide od mene. Ćutala je. Govorom svoga tela pokazivala mi je da joj nije više stalo, da želi nešto drugo, a ja sam hteo samo nju. Tuđa je odavno. Znam da joj dosađujem sa patetičnom pričom i da ubijam samoga sebe. Nije marila za nas, niti za ovaj 22. decembar. Govorila je kako me je čekala godinama i kako me je volela,a ja sam bio gad koji joj je davao doznanja da se ne nada. Boli me sve. Slamam se i ovog decembra, a njene suze više ne teku. Našla je neku novu sreću i neki novi datum. Ovaj naš 22. je već izbledio u njenom sećanju. Nema nas više.."

04.01.2013

"Onda sam, prijatelju, shvatio sve iz nekog drugog ugla. Ona je bila uz mene kada to nisam ni znao, a ponekad ni osetio. Nisam shvatao koliko je ljubavi posvetila i dala meni. Znaš, prisetio sam se svega, i bilo mi je žao što sam je pustio da ode. Jednostavno je postala umorna od moga nemara, još samo jedna teška greška. Brinula se za mene, a ja to nisam shvatao. Kad mi je govorila da ću jednom pogledati nazad i videti sve greške nisam joj verovao. Ali, znaš, tek sad shvatam da sam pustio najbolje što sam imao da ode..."

03.01.2012

"Kako je?"
"Dobro je."
"Pa da li je srećna? Ima li koga?"
"Ima, ima, kako ne bi imala."
"Koga to?"
"Pa ima nas druže, prijatelje."
"A jel' zaljubljena?"
"Zaljubljena? O Bože, i ti svašta pitaš. Naravno da jeste."
"Aha... A reci mi, voli li je taj?"
"Eh, vidi ti njega! Druže, nju svi zavole kada je upoznaju. Međutim, ne da ona na sebe. Ne zaustavlja se, lomi, ide mačem kroz gomilu takvih kao što si ti. Svima im probode srce. I ide dalje."
"Pa... Čuo sam zao glas o njoj. Kao i da ne može da stane na kamen, samo skita. I da je sve to ne dotiče."
"Grešiš druže, grešiš. Ona korača štiklama kroz ovaj tmuran svet podignute glave. Zaobilazi sve te ružne priče o sebi, čak se na to i smeši. Čudno je, zar ne? Ali druže, kada je u onoj beloj sobici, sa svim onim šarenilom, toplim 
slikama, igračkama, figuricama, znaš ti koja soba, ne trebam ti objašnjavati. Tad druže ona zaplače. A ona plišana stvar upije svaku suzu. Ali da se razumemo, ne plače ona zbog svakodnevnih sitnica, porodice, ili bolesti. Ne plače čak ni zbog tih ružnih priča iako su donekle istinite. Ne. Ona plače jer je takva postala zbog tebe."
"Zbog mene? Zašto zbog mene?"
"Druže, pa ti nju stvarno ne poznaješ."

02.01.2013

"Ali.. Moraš početi da praviš nove uspomene. Rekla sam ti već.
Pa,dobro. – Pristajem. Ali ne mogu ih praviti sam..
Pocrvenela je kao da sam je zaprosio tim rečima. A i jesam. Ne umem bolje.."

01.01.2013

"Znaš, posle miliona sekundi daljine, poželim samo da podelim sa tobom blizinu i ćutanje. Da isprepletem prste sa tvojima, približim ti osmeh i upijem miris tvog parfema. I da te ljubim. Dugo. Da ti poljupcima ispričam koliko mi nedostaješ kad odeš."

31.12.2012

"Noćas, htio ne htio, sjetit ćeš se mene kada ti čestitaju i kažu: 'Sretno i neka se sve želje ostvare.' Odavno već, ti i ja imamo istu neostvarenu želju.. Nas!"

30.12.2012

"Hladno jutro, stojim pred ogledalom i sminkam se. Onako, kako najbolje znam. Kad sam najtuznija, najljepse se dotjeram. Cisto onako, eto, da sakrijem slabost. I ovo danasnje jutro, je samo jedno izmedju hiljadu drugih, kad izgledam najbolje.. "
 

29.12.2012

"I opet me drhtaj pred tobom izdao."

28.12.2012

"Dušo" - rekla je mama .
"S muškarcima ne možeš tako. Ne pokazuj im svoje slabosti, samo ćeš ih učiniti jačim. I pobogu, ne govori nikad one dvije riječi, znaš one 'Volim te'. Ponos im tako samo raste. Sama znaš da se ljubav riječima ne može pokazati. Zato dobro razmisli da li tu osobu uistinu voliš. Pazi na sebe, ja ne mogu sama. Ne dopuštaj da te slome. Ne daj svoje srce nikome. Ne daj da te ima bilo ko. Ne moli za ljubav, onaj pravi će sam doći. Glumi da ti je svejedno, budi hladna. I voljeće te. Još kako."

Poetry by heart

“I ako još išta ima da se oprosti, eto i to ti noćas opraštam…”

RSS 2.0